Možda ne znate što je motar, ali ovu biljku vjerojatno ste sreli u salati od hobotnice ili na plati s pršutom i sirom u bilo kojem restoranu na Jadranu. Ako ne na tanjuru, motar ste sreli na plaži. To je ona otporna i tvrdoglava biljčica koja raste najbliže moru i iz kamena. More je zalijeva, sunce je prži, zato joj je okus slan i aromatičan.
Motar se još naziva i matar, morski koromač, petrovac, šćulac, obalac i morki koper, a Višani ga zovu trova ca reste uz more odnosno trava koja raste uz more.
Motar je rasprostranjen diljem europske obale, čak i u hladnijim predjelima: u Engleskoj je dovoljno popularan da ga se može kupiti i na tržnicama, a spominje ga čak i Shakespeare u drami Kralj Lear.
U antičkim mitovima motar je čak i hrana bogova, a sama biljka niknula je iz Posejdonova sjemena.
Motar se najčešće kiseli, ali s njim se može raditi tjestenina ili rižoto, dodavati ga u variva, koristiti kao nadjev u pitama…
Za vrijeme gladi na dalmatinskim otocima jednostavno su ga kuhali i jeli začinjenog s malo maslinovog ulja. Ali, ipak je to više delicija nego prava hrana. Naime, motar ima slabu nutritivnu vrijednost; na primjer ima mali sadržaj vitamina C, ali su ga svejedno pomorci nosili ukiseljenog na svojim putovanjima i koristili kao sredstvo protiv skorbuta. Možda zato i što je jeftin – samo ga treba sakupiti na obali.
U narodnoj se medicini koristi kao diuretik i protiv želučanih problema. Motar za konzumaciju obično se bere krajem proljeća, u svibnju i lipnju, kad izađu mladi listići, ali možete ga skupiti uvijek na kupanju. Ako vam je previše aromatičan pustite listove da se prosuše nekoliko dana. Tako će ispariti eterična ulja i motar će biti znatno blažeg okusa.
