Hrvatska kuhinja je toliko raznolika da je teško reći koje je tradicionalno hrvatsko jelo. Ili još bolje, tradicionalno svečano jelo, ono što se poslužuje u posebnim prilikama, na primjer za Božić ili na svadbama. Negdje je to odojak, negdje purica s mlincima, negdje pašticada. Najsvečaniji kolač je možda gibanica ili rožata. Teško se složiti, doista.
Ali sigurni smo da će ovih blagdana svi, ali baš svi, kao predjelo ili uz pečenje, na Božić ili za Novu Godinu, na stolu imati francusku salatu. I da su je imali i prije 10 i prije 20 i prije 30 godina. I zato mislimo da je francuska salata, ili od milja samo francuska, doista pravo tradicionalno i svečano hrvatsko jelo.
Índice de contenidos
Macédoine de legumes
A kako Francuzi zovu francusku salatu? I je li francuska salata stvarno francuska? Dakle, zovu je macédoine de legumes, ili doslovno, makedonija od povrća. Makedonija? Da, riječ označava mješavinu različitih sitnih stvari, ne nužno jestivih, a postala je popularna krajem 18. stoljeća. Označavala je voćnu salatu koja šarenilom i raznolikošću podsjeća na različite narode u carstvu Aleksandra Makedonskog.
Olivierova salata
A je li francuska salata stvarno francuska? Ni blizu. Originalnu verziju ove salate prvi je pripremio belgijski kuhar Lucien Olivier 1860. godine u Hermitageu, tada najboljem moskovskom restoranu. Recept je uključivao kavijar, riječne rakove, kapare, dimljenu patku, teleći jezik, jarebicu i majonezu. Olivier je recept ljubomorno čuvao sve dok mu ga nije ukrao njegov pomoćnik Ivan Ivanov. Ivanov je prešao u nešto slabiji restoran Moskva i počeo pripremati salatu koja je bila sumnjivo slična Olivierovoj, ali ju je nazvao “salata glavnog grada“ ili na ruski “stolični“, ali navodno nije bila tako dobra kao original. Kasnije je Ivanov prodao recept izdavačima kuharica, ali salata je i dalje bila poznata kao Olivierova salata.
Ruska salata
Kako je recept postao sve popularniji, postajao je i jeftiniji. Izbačeni su kavijar, jarebica i riječni rakovi, ubačeni pristupačni krumpiri, grašak, mrkva, kiseli krastavci i piletina. U međuvremenu je salata promijenila i ime i naziva se ruska salata, koja u sebi obično sadrži meso (ili tunu u Španjolskoj), ili francuska, koja je obično samo od povrća. Razne verzije popularne su u cijelom bivšem Sovjetskom Savezu, u Indiji, Pakistanu, Bugarskoj, Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, ali i Argentini i Meksiku.
Francuska salata
U našim se kuharicama, u ovom obliku, počela pojavljivati 60-ih godina, a popularizaciji je sigurno pridonijela i industrijska proizvodnja majoneze. Ali, koliko god svi sastojci od povrća do majoneze bili dostupni tijekom cijele godine, oni će se sljubiti samo u posebnim prilikama i samo na najsvečanijem stolu. U salati koju obožavaju čak i najokorjeliji mesožderi, njenom veličanstvu francuskoj salati.
