Svakodnevno žvačeš žvakaće gume, ali ne znaš njihovu povijest? Ako je to istina onda nastavi čitati jer donosimo puno zanimljivosti o omiljenoj razbibrizi za naše zube!
Ljudi žvaču različite gumaste tvari već tisućljećima. Prije 6000 godina Europljani su žvakali brezov katran – tamnosmeđu gustu tekućinu koju nije samo zabavno žvakati nego ima i protuupalna i antiseptička svojstva. Stari Grci žvakali su mastiku, smolu grma tršlje (bliskog rođaka pistacija) koja također ima antiseptička svojstva. Maje i Asteci prirodnu gumu su žvakali, ali i koristili kako bi zalijepili predmete ili zatvorili rupe u ustima. Tu prirodnu gumu zvali su chicle.
Sjevernoamerički starosjedioci žvakali su smolu smreke, a europski doseljenici su preuzeli taj običaj, a onda ga i komercijalizirali. Tako je 1848. izvjesni John B. Curtis u prodaju pustio prvu komercijalno dostupnu žvakaću gumu koju je nazvao Čista smrekova guma iz države Maine.
Žvakaće gume kakve danas poznajemo počele su se razvijati desetak godina kasnije. Sve je počelo kad je bivši meksički predsjednik Antonio Lopez de Santa Anna došao u New York te američkom znanstveniku i izumitelju Thomasu Adamsu donio već spomenuti chicle kako bi ga koristio kao zamjenu za gumu. Chicle se nije pokazao dobrim za gumu, ali Adams je uvidio njegove prednosti kao žvakaće gume. Razvaljao ga je, odrezao u tanke trake i 1871. počeo prodavati pod imenom Adamsova žvakaća guma iz New Yorka. Kako bi okus bio bolji, različiti proizvođači počeli su eksperimentirati s različitim dodacima. Otkrili su tako da se ekstrakt peperminta najduže zadržava u žvakaćoj gumi tijekom žvakanja, a taj okus je i danas najpopularniji.
Žvakaća guma proširila se diljem svijeta u Drugom svjetskom ratu. Žvakaće gume reklamirane su kao „ubojice briga” jer su navodno smanjivale napetost i zato su bile dio redovnog sljedovanja američkih vojnika. Oni su ih rado dijelili djeci ili ih koristili za trgovanje s lokalnim stanovništvom.
Međutim, žvakaće gume nisu ni tako bezazlene. Dugotrajno žvakanje može prouzročiti glavobolju i nadutost, ali to su prolazni problemi. Puno je ozbiljniji utjecaj žvakaćih guma na okoliš. Pogledajte samo bilo koju ulicu, posebno one prometnije i vidjet ćete mnoštvo žvakaćih guma čvrsto zalijepljenih za asfalt. Pogledajte i ispod školskih klupa, klupa u parku ili u čekaonicama i dočekat će vas isti prizor: stvrdnute žvakaće gume, čvrsto zalijepljene za površinu. A uklanjanje je sporo i skupo. U Rimu su čak izračunali da uklanjanje samo jedne žvake s asfalta košta 1 €.
Zato je jedna država potpuno zabranila žvakaće gume! Od 1992. Singapur je donio ovu zabranu pod opravdanjem kako se odbačene žvakaće gume često zaglave u vratima autobusa i podzemne željeznice i tako uzrokuju skupe kvarove, a uz to i općenito prljaju grad. Zato u Singapuru, gradu-državi od 5,5 milijuna stanovnika ne možete kupiti žvaku. Ali, spustiš li pogled, nećeš vidjeti niti jednu zalijepljenu žvaku na ulici.
