Pinjoli su jestive sjemenke bora, koje se nalaze unutar češera bora. Čak i ako ne znate da ste ga jeli, vjerojatno jeste jer bez pinola ne postoji ni pesto genovese, omiljeni talijanski umak.


Zašto su pinjoli tako skupi?

Postoji dvadesetak vrsta borova koji imaju sjemenke dovoljno velike da bi se uzgoj isplatio. Druge vrste imaju premale sjemenke, ali one su i dalje jestive. Jedna od njih je i alepski bor koji prevladava na našoj obali: na kraju ljeta možete potražiti sjemenke ispod stabla ili malo protresti otvoreni češer. Još bolje ako nađete na piniju koja je česta posebno u južnoj Dalmaciji, njene su sjemenke veće i to su oni pinjoli koji se koriste u jelu. Ipak, i te veće sjemenke veličine su tek oko centimetra, a još ih treba i izvaditi iz ljuske. To je razlog zašto su tako skupe. Iako se u proizvodnji pinjola uzgajaju vrste borova koje imaju veće sjemenke i dalje se sve mora raditi ručno.

Kako se dobivaju pinjoli
Prvo se trebaju sakupiti otpale sjemenke ili ubrati češere sa stabla. Ponekad se koriste i velike tresilice, koje obuhvate deblo i dobro protresu bor kako bi sjemenke i češeri otpali. Češeri koji se još nisu otvorili moraju se dodatno sušiti, obično na suncu. Ali, sjemenke se opet moraju ručno izvaditi iz češera. Zatim se i sjemenke suše kako bi osušila, i onda lakše otvorila, njihova tvrda ljuska.
Nadalje, bor prve sjemenke daje tek nakon što raste 20 – 25 godina, a isplativ postane nakon 75 godina. Uz to, pinjoli su jako osjetljivi i treba ih držati u posebnim uvjetima jer se lako kvare zbog visokog udjela masti – čak 68%. Stoga nije čudno da su pinjoli skupi.

Otkud dolaze pinjoli
Pinjole vežemo uz Italiju ili bar Mediteran, ali vjerojatnije je da su pinjoli koje kupite u dućanu došli iz Azije. Korejski, sibirski i himalajski bor imaju velike sjemenke i uzgajaju se u Rusiji, Koreji, Mongoliji, Kini, Pakistanu, a čak je i Afganistan jedna od značajnih zemalja-uzgajivača. Razlike ipak postoje, u okusu i izgledu. Mediteranski pinjoli su svijetli, skoro bijeli dok su oni azijski više žućkasti. Zatim, mediteranski pinjoli imaju posebnu aromu na bor i smolu, kineski su lagano gorki, a pakistanski slatkasti. Razlika je i u cijeni: kilogram kineskih košta oko 100 kn, pakistanskih oko 200 kn, a talijanskih oko 350 kn.

Nutritivna vrijednost

Iako imaju veliki udio masti, pinjoli su vrlo zdravi. Jer to su „dobre masti“, bez kolesterola. Uz to, pinjoli su i dobar izvor proteina, kalija, željeza i magnezija, zato ih je dobro jesti kad smo umorni, na primjer nakon treninga.

Jela s pinjolima

Recept za čuveni pesto genovese temelji se upravo na pinjolima. Možete ga kupiti već gotovog, ali jednostavno ga je napraviti i kod kuće. Trebat će vam pinjoli, bosiljak, sir parmigiano reggiano, češnjak i dobro maslinovo ulje.

Na kraju, pinjoli su odlični i u slatkišima: dodajte ih u savijaču s jabukom ili u
kekse u koje obično stavljate lješnjake ili bademe i dobit ćete aromatičniju
verziju klasičnih kolača.

Vote this article
%d blogeri kao ovaj: