U upoznavanje s prošlosti kebaba krenimo prvo s upoznavanjem same riječi. Kebab dolazi iz arapskog jezika, a pisanom turskom izvoru prvi put se spominje 1377. No, budući da se meso na većem ili manjem štapu peče otkad su ljudi otkrili vatru, tako je i korijen riječi još stariji i dolazi iz drevnog proto-afrazijskog jezika u kojem “kab“ znači paliti ili peći.

Priča o kebabu Pauza (odsad Glovo Hrvatska)

Kebab o kojem mi pričamo zapravo je u svijetu poznatiji kao “döner kebab” što na turskom znači ražanj ili rotirajući kebab. Uz vertikalni štap koji se polako okreće uz izvor topline naslažu se redovi odrezaka piletine, janjetine ili govedine.

Kebab na tanjuru

Smatra se da je takav kebab u turskoj Bursi u 19. stoljeću prvi pripremao kuhar Hacı İskender, ali pravi procvat doživljava kad su ga početkom 70-ih turski doseljenici u njemačkoj počeli prodavati kao brzu hranu. Kebab se do tada posluživao na tanjuru s rižom kao prilogom, ali Mahmut Aygun, koji se iz Turske u Njemačku doselio sa 16 godina, dosjetio se da meso stavi u lepinju, uz dodatak salate i umaka.

Kebab u lepinji

Prvi takav kebab poslužio je 2. ožujka 1971. godine u svom restoranu Hasir u Berlinu. Naime, Aygun je zaključio da je njegovim kasnonoćnim gostima jednostavnije,  u povratku s izlaska, hranu uzeti sa sobom i krenuti prema svojim kućama, nego jesti u restoranu.

Drugo ime koje se spominje u povijesti kebaba još je jedan njemački Turčin –  Kadir Nurman. On nikad nije tvrdio da je izmislio kebab, nego da ga je proslavio kad je na prometnoj željezničkoj postaji Berlin Zoologischer Garten (istoj onoj s koje su djeca s kolodvora ZOO) otvorio svoj štand jer je zaključio da užurbani Berlinčani trebaju jelo koje mogu jesti u hodu.

Danas se kebab smatra tursko-njemačkim specijalitetom i najpopularnija je brza hrana u Njemačkoj. U toj je zemlji više od 16.000 pečenjarnica kebaba, u proizvodnji je zaposleno 60.000 radnika, a godišnja prodaja iznosi oko 2,5 milijarde eura: kebab u Njemačkoj košta oko 4 € tako da se po gruboj računici svake sekunde proda 20 kebaba.

Vote this article
%d blogeri kao ovaj: