Kod nas, i u većini svijeta, odgovor je odgovor jednostavan, puding je sladak. Ali, za Britance riječ puding ima mnogo značenja: pudinzi su i slana jela , obično od mesa, a puding može značiti i bilo koji desert, slasticu koja se jede na kraju obroka.

Riječ puding dolazi od francuske riječi boudin koja dolazi od latinske riječi botellus što znači „mala kobasica”. Slani pudinzi pripremaju se slično kobasicama, odnosno kuhaju se i pare kako bi se njihov tekući sadržaj stisnuo. Engleski black pudding odnosno crni puding, zapravo je sličan našim krvavicama.

Kako su se u takve kobasice često dodavali začini i voće, potpuno se odvojio smjer slatkih pudinga koje danas znamo.

Slatki pudinzi

Slatka verzija pudinga odvajala se od slanih, a s kolonijalnim osvajanjima mnoge namirnice postale su dostupne ne samo bogatima i moćnima nego i srednjoj klasi. Tako u 19. stoljeću u Europi postaju popularni slatki pudinzi s čokoladom i pudinzi od riže.

Instant-puding

Danas puding često povezujemo s pudingom u prahu, jer rijetko se odluče pripremiti „pravi“ puding kod kuće. Puding u prahu je svugdje dostupan, lako se priprema, a svi ga vole. Vjerojatno je to i jedno od prvih jela koje naučimo pripremati. Ali, otkud dolazi puding u prahu?

Instant-puding izmislio je britanski ljekarnik Alfred Bird zato što je njegova supruga bila alergična na jaja. Svi klasični slatki pudinzi rade se s jajima, zato što jaja imaju svojstvo da se kuhanjem zgusnu u kremu. Alfred Bird je umjesto jaja upotrijebio škrob koji ima isto svojstvo. U početku je takav puding jela samo njegova supruga, ali kad ga je jednom poslužio svojim gostima, ništa nije moglo zaustaviti uspjeh pudinga u prahu.

Ali, to nije sve. Gospođa Bird bila je alergična i na kvasac i zato je gospodin Bird razvio i prašak za pecivo.

Rožata

Popularna rožata također je puding: smjesa od mlijeka, jaja, šećera i začina lagano se kuha na pari kako bi se zgusnula, a na Braču je čak i zovu budin.