Skandalozna povijest obične vilice

U početku bijaše nož. Kameni, a onda i željezni, nož je bio osnovni alat za pripremanje hrane, a njime se hrana mogla i nabosti i prinijeti ustima. Ali, uglavnom se jelo rukama. Kad nije moglo rukom, nožem ili komadićem kruha, koristila se žlica.

Skandalozna povijest obične vilice Pauza (odsad Glovo Hrvatska)

Vilica je zadnja došla na naše stolove: u redovnoj i raširenoj upotrebi tek je od 19. stoljeća iako  se koristila još od prapovijesti, ali kao pomagalo u kuhinji. Radilo se o velikim vilicama s dva zuba kojima se hrana vadila iz kotlova ili micala s vatre. Takve vilice i danas koristimo, obično kad roštiljamo ili kad režemo pečenku.

Dekadentna princeza

Ali, vilica kao pribor za jelo počela se koristiti tek u Bizantskom Carstvu u srednjem vijeku. Među prvima ju je donijela u Europu, bila jedna bizantska princeza koja se udala za sina mletačkog dužda u 11. stoljeću. Ali, Mlečani nisu baš prihvatili ni nju ni vilicu. Svećenstvo se skanjivalo nad njenom dekadencijom, a jedan je svećenik rekao i da je Bog čovjeka stvorio s prirodnim vilicama – s prstima. I da kad se pri jelu koriste umjetne metalne vilice, zapravo se Boga vrijeđa.

Kad je, dvije godine kasnije, princeza umrla od kuge, sveti Petar Damjan zaključio je da je to bila kazna Božja za njenu dekadenciju: “Čak ni hranu nije htjela taknuti rukom, nego ju je zlatnim priborom s dva zuba prinosila ustima. Ta je žena toliko mrzila Boga svemogućega da joj se on osvetio.”

I sve to zbog korištenja vilice. Život u 11. stoljeću nije bio nimalo lak.

Kultura ponašanja pri jelu

Prošla su stoljeća, još neke princeze, malo Italije, malo Francuske, a svijet i dalje nije prihvaćao vilicu. Sve do 19. stoljeća kad se počelo ozbiljno razmišljati o kulturi stola i ponašanju pri jelu. Sad više nije bilo pristojno jesti rukama ili nožem prinositi jelo ustima, a vilica se razmnožila u vilicu za meso, vilicu za ribu, za kolače, za školjke, za rakove… U 8 stoljeća prešla je put od prokletstva do pristojnosti. Srećom, jer izgleda da će još dugo ostati na našim stolovima. Barem dok nam se sva hrana ne pretvori u tablete i praškove.

Vote this article

Deja un comentario

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.