Što je to, zapravo, fusion?

Fusion-kuhinja kombinira kulinarske tradicije dviju ili više regija ili naroda kako bi se dobilo novo i zanimljivo jelo. Fusion postoji otkad postoji kuharstvo i kuhinje su uvijek, spontano, utjecale jedna na drugu.

Što je to, zapravo, fusion? Pauza (odsad Glovo Hrvatska)

Na primjer: našu savijaču dugujemo Turcima i njihovim kolačima poput baklave. Sarmu smo isto dobili preko Turaka, ali je pripremamo sa slaninom. Noviji primjer je popularna slavonska pizza – talijansko jelo na koji stavljamo domaći kulen.

Wolfgang Puck i japanski kuhari

Ipak, kad govorimo o fusionu, većinom se misli na novu kombinaciju azijske i europske kuhinje i to većinom kuhinje istočne i jugoistočne Azije. Takav način kuhanja prvi su pripremali francuski kuhari krajem 1970-ih, kad su kombinirali tradicionalne francuske namirnice s azijskima, posebno namirnicama iz Kine i Vijetnama.

Na drugom kraju svijeta, u Japanu, svoje su eksperimente provodili i japanski kuhari obrazovani u Francuskoj. Ali, za popularnost fusiona najviše je zaslužan austrijski kuhar Wolfgang Puck koji u Kaliforniji otvara restoran u kojem je spajao tehnike francuske kuhinje s okusima koje je otkrivao u azijskim četvrtima Los Angelesa. Koncept je ubrzo postao popularan i proširio se po europskim i američkim gradovima.

Temelji fusiona

U današnjem povezanom svijetu, spajanje namirnica i kulinarskih tehnika dviju udaljenih kulinarskih tradicija, još je jednostavnije, a svaki bolje opremljeni supermarket prodaje hranu iz raznih dijelova svijeta. A mnogi restorani u svom jelovniku imaju upravo takva jela.

Temelj fusiona je vjerovanje da se bilo koja namirnica, iz bilo kojeg dijela svijeta može pripremiti na različite načine. Želite li kod kuće pripremiti nešto što će spojiti dva različita dijela svijeta na vašem tanjuru, na primjer štrukle s tofuom, proljetne roladice s ličkim krumpirom ili komišku pogaču s kulenovom sekom, pazite samo da ne miješate previše okusa – nemojte od fuzije napraviti konfuziju. U fusionu postoji samo jedno pravilo, ali od njega se ne smije odstupiti: da jelo na kraju mora biti ukusno.

I na kraju Manu Chao!

Baš kao i kad Manu Chao u jednoj pjesmi pjeva i na španjolskom i na francuskom te miješa zvukove s kubanske radio-stanice i reggae ritmove, a sve skupa zvuči dobro.

Vote this article

Deja un comentario

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.