Korijandar je začin koji se, premda potiče iz Sredozemnog bazena, danas uglavnom povezuje s azijskom kuhinjom. Ima svjež okus i miris koji neke podsjeća na limun, a neke na sapun.
I to je razlog zašto neki istinski mrze korijandar. Jednostavno im je oduran. Kad znamo da su stari Grci korijandar imenovali po stjenici, zbog sličnog mirisa, puno toga će nam biti jasnije.
Índice de contenidos
Genetska uvjetovanost
Ali, ne radi se o tome da su neki izbirljivi i zato im se ne sviđa miris, nego su genetski predodređeni. Naime, korijandar je jedan od rijetkih začina oko kojeg su mišljenja toliko podijeljena. Nije da ga neki samo ne podnose nego ga istinski mrze. Stoga su provedena opsežna istraživanja zašto neke osobe tako jako ne vole korijandar, a drugima je OK. Ustanovilo se da iza toga stoji genetska varijacija rs72921001 koja je pronađena na čak osam gena koji su zaduženi za osjetilo mirisa odnosno biološke senzore koji detektiraju kemijske spojeve u zraku i hrani.
Pro et contra
Korijandar ne podnosi čak 21% ljudi iz istočne Azije, 17% Europljana i 14% Afrikanaca i njima ima okus po sapunu i truleži. S druge strane, korijandar ne podnosi samo 7% osoba iz jugoistočne Azije, 4% onih iz srednje i južne Amerike te 3% onih s bliskoistočnog porijekla. Nije ni čudno da je upravo u tim kuhinjama korijandar i najzastupljeniji.
Srećom po korijandar, većina svjetske populacije uživa u njemu i to u cijeloj biljci: listu, stabljici, korijenu i sjemenci. Koristi ga se svježeg i osušenog, a od njega se pravi i ulje. Lišće je bogato vitaminima A, C i K, a u sjemenkama ima kalcija, željeza, selena i magnezija.
Korijandar ima i antiupalno djelovanje, pomaže probavu, a i odličan je u borbi protiv salmonele. Možete ga dodati i u čaj i u juhe, a u Belgiji se čak koristi i u proizvodnji pšeničnog piva. I na kraju, želite li obične palačinke učiniti malo egzotičnijima u smjesu dodajte žličicu korijandra u prahu. Premažite ih s malo meda i u trenu ćete dobiti bliskoistočni desert.
