Pistaciji imaju jednu nevjerojatnu karakteristiku: ne možemo ih prestati jesti. Sve je dobro dok ne krenemo, ali nakon toga nema zaustavljanja.
Da, tko bi im odolio tako slasnima i slanima, a ne smeta ni što su dobri za srce.
Istina, masniji su i kaloričniji, 100 g pistacija ima 562 kalorije, ali to su „dobre“ masti, one koje smanjuju kolesterol u krvi.
Iako su dosta kalorični, zapravo ih jedemo manje nego drugih oraščića, pa se to nekako izbalansira. 💪
To je zato što su pistaciji jedini oraščići koji do potrošača dolaze u ljuski. Budući da ih trebamo izvaditi iz ljuske, jede ih se sporije, a uz to prazne ljuske pokazuju koliko se pojelo i moguće da se i zbog toga pojede manje pistacija. Neee, ne izmišljamo, postoje prava znanstvena istraživanja koja su pokazala da oni koji jedu pistacije u ljusci pojedu 41% manje kalorija od onih koji jedu već očišćene oraščiće. To je opažanje dobilo ime Princip pistacija.
Da, ljuske su očito pola zabave u pistacijima, a zbog ljuski imaju i zabavna imena u nekim dijelovima svijeta. U Iranu ih zovu „nasmijani oraščići”, a u Kini „sretni oraščići”. Zašto? Zato što, zbog raspuknute ljuske, pistaciji izgledaju kao da se smiju, kao nasmijano ljudsko lice.
Pistaciji se proizvode u suhim, skoro pustinjskim područjima. Najveći proizvođači su SAD, Iran, Turska i Kina, a proizvodnju prati i jedna potencijalno opasna osobina pistacija.
Nakon branja i sušenja pistaciji se skladište u velikim silosima. Ali, tako jako suhi i jako masni pistaciji se mogu samozagrijati, a zatim i samozapaliti. Ne brini, to se neće dogoditi vrećici pistacija u tvojem kuhinjskom ormariću.😉
I na kraju, odgovor na pitanje zašto su pistaciji zeleni: zbog istog onog klorofila zbog kojeg su i listovi biljaka zeleni.🌿
