Bez obzira na to da li spadate među one koji obožavaju pice, hamburgere, sendviče, ili vodite računa o ishrani, biće vam zanimljiva ova kratka istorija brze hrane.
Prvi “štandovi” sa brzom hranom otvoreni su u Kini za vreme dinastije Han (206. pre nove ere do 220 godine nove ere), a na meniju su bile nudle.
Na samom početku, ovu vrstu hrane pratio je glas da je nekvalitetna. U srednjevekovnoj Evropi brzi obroci pripremani su u veoma nehigijenskim uslovima, uglavnom od iznutrica, koje su nekada bile i pokvarene!
Pre otprilike 300 godina, i ostrige su bile brza hrana. To je bilo u vreme kada su se pojavili prvi “fast food” štandovi u Njujorku. Neke urbane legende govore da je tada nastao izraz “hrabar je onaj ko prvi proba ostrige”.
Veruje se da je prvi pomfrit na teritoriji SAD bio poslužen Tomasu Džefersonu u Beloj kući 1802. godine. Predsednik je tada naručio “krompir na francuski način”, a danas je pomfrit drugi najomiljeniji brzi obrok u Sjedinjenim Državama.
Prvi automat sa grickalicama, po principu “ubaciš novčić, dobiješ hranu”, izmislio je Nemac Maks Šilaf u Berlinu 1896. godine. Za samo nekoliko godina ove mašine stižu u SAD gde su i danas veoma popularne.
Prvi “drajv in” restoran izgrađen je u Dalasu 1921. godine, a idejni tvorci ove prave male revolucije u istoriji brze hrane su izjavili: “Ljudi u automobilima su tako lenju da kad jednom uđu u auto, ne žele da izlaze.”
Šta vi mislite o brzoj hrani? Da li ona može da bude i zdrava? Podelite vaše mišljenje sa nama.
Izvor: mondo.rs